HRT-ov prijenos Snježne kraljice u režiji Ranka Varlaja najljepša je hrvatska razglednica koju šaljemo cijelom svijetu

29. prosinca 2016.

Sljeme je moje dijete, kad smo krenuli sve je djelovalo poput znanstvene fantastike.

Ranko Varlaj, redatelj Hrvatske radio televizije, na utrkama Audi FIS Svjetskog skijaškog kupa „Snow Queen Trophy“ radi od samog početka. Kad je 2005. godine prijenos ženskog slaloma obišao svijet, svi su ostali iznenađeni. Na Sljemenu, brdašcu, s dvije stare žičare po prvi puta se vozila utrka Svjetskog kupa, a sve je napravljeno vrhunski, uključujući i televizijski prijenos koji je izrealiziran na najvišem svjetskom nivou.

„Sljeme je moje dijete, moja beba. Onako kako čovjek voli svoje dijete, tako ja volim i Svjetski skijaški kup na Sljemenu“, reći će Ranko Varlaj, redatelj utrka Audi FIS Svjetskog skijaškog kupa „Snow Queen Trophy“, te se prisjetiti kako je počela cijela sljemenska priča.

„Kada smo 2003. godine saznali da će Zagreb dobiti Svjetski kup, razgovarali smo Bruno Kovačević, koji je tada bio urednik Sportskog programa, Vedran Pavlek i ja i Bruno mi je odmah rekao da počnem raditi na tome. U tom trenutku to je zaista bila jedna nestvarna stvar za nas, na tragu znanstvene fantastike.“

No, znanstvena fantastika, pretvorena je u realnost. Fascinantnu realnost. Put do tog postignuća nije bio lagan, a na put je krenuo zajedno s direktorom tehnike HRT-a Kazimirom Bačićem i cijela priprema trajala je dvije godine.

„Napravili smo više od 300 fotografija po raznim skijalištima vani, dobili smo podršku naše matične kuće HRT-a, analizirali sve fotografije, sve što smo vidjeli, upijali znanje te od svih pokupili ono najbolje. Režija sportskih prijenosa je jedan specifičan posao, nema puno filozofije, morate gledati kako drugi rade i ako od svakog uzmete nešto najbolje onda vi naravno napravite – najbolje. Ne kažem da je Svjetski kup na Sljemenu najbolji, ali je 2011. bio proglašen najboljom utrkom Svjetskog kupa.“

Varlaj se prisjetio i osjećaja kad je prvi put radio prijenos utrka sa Sljemena.

„Duboko u sebi osjećao sam ogroman strah, ali strah ne smijete pokazati, jer morate djelovati najmirnije i najsigurnije. No, strah se smanjivao mjesec dana prije utrke. Naime, kada sam dolazio na posao svi su me svaki dan pitali „Ranko, hoće li biti utrke, hoćemo li to uspjeti napraviti“, i onda sam vidio da svi ljudi žive za to i znao sam da ćemo uspjeti. Kad svi živimo za to, ne može biti drukčije.“

Za utrke Svjetskog kupa, otkrit će Varlaj, na Sljemenu se nalazi kompletna oprema Hrvatske televizije, sva reportažna kola, veliki broj ljudi. I dok je prvih godina bilo puno pitanja, danas je već realizacija takvog vrhunskog prijenosa za sve postala normalna.

„Hrvatska televizija, Grad Zagreb i HSS su supartneri, a to malo ljudi tako doživljava, jer televiziju svi smatraju „pod normalno“. Ali, gradonačelnik  i Grad Zagreb kao i Hrvatski skijaški savez rade fantastičan posao u organizaciji i pripremi samog događaja, a zadaća Hrvatske televizije, odnosno mene kao režisera Svjetskog kupa je da što bolje i vjernije to sve prikažem milijunima ljudi koji to gledaju u svijetu. Ako mi zakažemo onda to u svijetu neće izgledati tako dobro i ta utrka ne bi bila na tom nivou štogod napravili u Gradu i Savezu, ali i obrnuto. Da mi nemamo koleraciju, uzajamnu podršku, taj kompletni događaj ne bi bio na tom svjetskom nivou na koji smo ga postavili.“

No, kako bi ostali na tom visokom nivou, na HRT-u u stopu prate trendove i poboljšavaju prijenos.

„Ove godine ima promjena i u umjetničkom dijelu. Promijenio sam jinglove, špice, gledam kako se to u svijetu mijenja pa onda to mijenjam i poboljšavam. Zahvalio bih se TZ Grada Zagreba, jer su mi ustupili jedan promo-film, i studiju Hrg, odnosno Siniši Hrgu koji ima predivne snimke grada. Od toga sam napravio promotivni film Zagreba koji traje 50-ak sekundi i uspio sam ga u „running orderu“ staviti na četiri minute od samog starta utrke. Hrvatska nigdje u svijetu nema turistički štand koji može vidjeti toliko milijuna ljudi, koji je jedna prekrasna povijesno-turistička razglednica našeg grada i smatram ako je to samo jedna puzzla u mozaiku naše turističke promidžbe, onda je to veliki posao za Zagreb i Hrvatsku. Kada to vidi 50-ak milijuna ljudi, onda to daje nešto više.“

Baš zbog svih tih detalja sljemenska utrka je „više od same utrke“. A Varlaj će ponuditi još jedan…

„Od prve godine tvrdim da naša televizija ima fantastične ljude, a ja sam izabrao grupu kamermana koji su moje oči kad radimo prijenos. Oni su izuzetni umjetnici. Nije isto samo pratiti skijaša, nego kad oni sve obogate raznim kadrovima poput zalaska  sunca ili slično, onda ljudi pričaju o tome i to daje posebnu kvalitetu.“

Svoju ekipu usporedit će s orkestom kojem je on dirigent i u kojem su svi članovi jednako važni, „od onog koji svira triangl, pa do prve violine“.

„Prve violine su moji kamermani i njih ima 18, tako da ja u izravnom prijenosu radim s 18 kamera plus helikopter, plus dodatne kamere na kacigi predvozača.“

Uoči utrka Varlaj, reći će, živi Sljeme. Sa Sljemenom liježe u krevet, sa Sljemenom se budi. A ove godine utrka seli i u sam centar Zagreb.

„Mi smo u Bakačevoj već sve pregledali, pronašli najbolje pozicije za postaviti kamere, što je vrlo bitno u sportskom prijenosu. Ja već u glavi vidim kako će ta Bakačeva ulica izgledati, s puno publike, odlične atmosfere, utrkom za sve generacije od kojih svaka ima nekog svog idola. Sjećam se, kad sam bio mlađi obožavao sam Franza Klammera, oni još stariji vjerojatno će uživati u Jean-Claude Killyju koji će vjerojatno isto doći. To će biti jedna predivna proslava 50 godina FIS Svjetskog kupa.“